´Uzmi ili ostavi´ je inicijativa koja se temelji na razmjeni svih dobara, bilo riječ o odjeći, obući i općenito, stvarima koje vam više nisu potrebne. Svako od nas u svojim ormarima, tavanima i podrumima ima stvari koje mu ne trebaju i koje bi upravo mogle biti upotrebljive nekome drugom. Stoga ih nemojte bacati!
Ovo je svojevrstan protest protiv sistema unutar kojega su sva vrednovanja podređena novcu i statusu. Ona možda i ne nudi potpuno rješenje problema, ali nudi novu alternativu i drugačiji način razmišljanja i vrednovanja koji se temelji na razmjeni, nasuprot kupovine i konzumeristčkog/potrošačkog načina života kakvog ljudi prihvaćaju kao nešto sasvim uobičajeno i normalno.
Novac nema vrijednost
Problem novca najčešće ljudi navode kao osnovnim uzrokom loših uvjeta života, no problem leži i u tome što novac shvaćamo na krivi način. Iako novac često trebamo u ovakvom društvenom uređenju, inicijativa ´Uzmi ili ostavi´, kao i kolektiv ´Hrana a ne oružje´, dokazuje da ga ne morao nužno uvijek upotrebljavati.
Novac je u početku smišljen kao protuvrijednost rezervoarima zlata kojega je posjedovala država. Danas je zlatni standard ukinut, a vrijednost novca se mjeri prema tome koliko vaša država posjeduje takvih papira u svojim zalihama. Takav papir, koji zapravo nema vrijednost, sredstvo je razmjene i trgovine i služi kao alat za ostvarivanje ciljeva i društveni položaj. Ono uvjetuje apsolutno sve. Protok tih papira reguliraju i nadziru banke koje služe kao mjenjačnice i kontroliraju cijeli svijet. Link na filmić koji govori o novcu kao dugu.
Stoga, ukoliko izbjegnemo upotrebu novca kada god je to moguće, pomoći ćemo sami sebi i drugima u zadovoljavanju svojih svakodnevnih životnih potreba. Upravo zato inicijativa ´Uzmi ili ostavi´, čija načela proizlaze iz filozofije anarhizma, poziva na međusobnu solidarnost, solidarnost na društvenom nivou, samoorganiziranje i na bojkot konzumerizma kojega nameće potrošačko društvo što je još jedan uzrok nepravilne raspodjele resursa u svijetu.
Cilj inicijative;
Pisajući o ovoj temi prvenstveno želim potaknuti čitatelje da razmišljaju u tom pogledu i da svatko može sudjelovati u ovakvim akcijama i dapače, sam ih organizirati. Aktivisti koji dijele odjeću, također, žele poručiti da uzimanje nošene odjeće nije sramota, kao i nošenje već korištene odjeće. Nije potrebno kupovati nove odjevne predmete svako malo, dapače, time se bespotrebno troši novac.
Ljudi odjeću koriste kao prikazivanje svog statusa i ona predstavlja mjerilo među ljudima. Stoga je mnogima bitno da budu uvijek u modi, što propagira javno mnijenje i na što se sve intenzivnije privikavaju sve mlađe generacije. Od svega toga, naravno, profitiraju isključivo pojedinci na čelu gigantskih korporacija u industriji odjevnih predmeta koje mare isključivo za vlastitu dobit a ne za potrebe potrošača, a posebice svog radnika koji je iskorištavan, potplaćen i zlorabljen. Svako ima pravo na besplatnu odjeću. Inicijativa ´uzmi ili ostavi´želi pokazati da je nužno preuzeti odgovornost u svoje ruke i pomagati drugima.
Kako organizirati dijeljenje?
Akciju dijeljenja odjeće možete pokreniti i vi sami s svojim prijateljima i oglasiti ju na mjestima na kojima mislite da će plakat zapaziti ljudi kojima je odjeća najpotrebnija (pučke kuhinje itd.). Zatim možete improvizirati štand na javnom mjestu i na njega donijeti od svoje kuće stvari koje vam ne trebaju.
Inicijativu´uzmi ili ostavi´može prakticirati i bilo koja udruga ili organizacija paralelno s svojim štandom. Tako npr aktivisti kolektiva ´Hrana, a ne oružje´, na svojim akcijama dijeljenja hrane, uz štand s hranom, postavljaju i kolica s odjećom/obućom.
Bitno je naglasiti da se radi o upotrebljivim stvarima, odjeći i obući koja je nosiva, a ne nužno o starim i suviše iznošenim stvarima. Ne bi bilo fer da ljudi doniraju nešto potpuno neupotrebljivo i suviše staro očekujući da netko drugi preuzme taj neupotrebljivi ´višak´. Često se aktivistima koji dijele odjeću jave ljudi koji imaju želju donijeti brdo stvari iz svoje kuće na štand kako bi podržali akciju. No, kao što rekoh, poanta jest potaknuti svakog pojedinca da sam dijeli odjeću umjesto da donosi obilje toga na štand kako bi se riješio viška. Uzmi ili ostavi je inicijativa razmjene upotrebljivih stvari a ne dobar način lišavanja neupotrebljivog.
Organizirajte se i potaknite druge da čine isto! :)
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.
Posljednjih tjedan dana sve više slušamo o zaštiti ljudskih prava i prava na slobodan Internet, te o prosvjedima protiv ACTA-e. Koji je krajnji cilj patokrata koji su zacijelo odlučili pokrenuti očajničke mjere kako bi se pod svaku cijenu obranili od ljudi? Internet je postao zaista moćno oružje - no u čijim rukama će završiti?
Jedan od najpoznatijih aktivističkih web stranica, Activist post, se pita hoće li brutalna zatvaranja web-stranica na kojima se besplatno dijele sadržaji (stranica btjunkie i slične su već zatvorene) i brzi hakerski napadi na servere i web mreže vladajućih stvoriti rat u kojem će cijeli svijet oslijepiti i ostati bez slobodnih internetskih informacija?
Internetski rat je eskalirao 19.01.2012. kada je vlada SAD-a ugasila popularnu internetsku stranicu MegaUpload zbog kršenja korporacijskih interesa. FBI je uhitio menadžere MegaUploada uz optužbe za pola milijarde dolara nanesene štete i kršenje autorskih prava. Istovremeno, hakivisti (hakeri aktivisti) pod nazivom Anonymusi su se osvetili tako što su pokrenuli masovni protunapad na nekoliko web-stranica, uključujući one: Američkog ureda za autorska prava (US Copyright Office), Ministarstvo pravosuđa (Department of Justice), FBI, Universal Music Group, Music Picture Association of America and the Recording Industry Association of America (koja je pokrenula prijedlog zakona o cenzuri interneta kroz PIPA i SOPA). Napad se zvao: Operation MegaUpload, te je također za cilj imala i Bijelu Kuću i vladu SAD-a.
Mnogi internetski aktivisti i borci za slobodu informacija su pozdravili napad Anonymusa na vladu SAD-a i njihove korporativne interese. No postoji i mišljenje da Anonymusi upadaju u stupicu u koju povlače cijeli svijet, na temelju poznatog principa: problem – reakcija – rješenje.
Tko tu uistinu krši zakon?
Tko je uistinu pravi agresor u ovome ratu? To je ne sumnjivo vlada SAD-a i njene agencije i pristaše rigoroznih zakona o autorskim pravima. Po slovu zakona, na sudu se mora dokazati da je netko prekršio zakon o autorskim pravima, a ne divljačkim zatvaranjem i rušenjem stranica i svog sadržaja na njima pokrenuti postupak protiv navodnih osumnjičenika prije nego li su oni uopće imali pravo na obranu i pošteno suđenje. U ovom slučaju MegaUpload je bio predočen velikoj poroti Vrhovnog suda ali se protiv njih nije vodio proces niti su osuđeni na sudu. Zbog brisanja stranice i sveg sadržaja na njoj, vlasnicima MegaUploada će biti gotovo nemoguće dokazati „gubitak novca,“ a da ne govorimo o gubitku i strašenju milijuna korisnika. Toliko o kršenju zakona!
Zbog ovih događaja, iliti reakcija na problem, zagovornici zaštite autorskih prava i njihovi patokratski lobisti unutar sustava vlasti su ponudili svoje rješenje i zatražiti cenzuru interneta te upotrebu sile bez prethodnog procesa na sudovima. Sve to vješto kamuflirano unutar ACTA-e.
Što je ACTA?
Anti-Counterfeiting Trade Agreement odnosno ACTA je međunarodni sporazum kojeg će Europska unija ratificirati u skoroj budućnosti. Među države koje su već ratificirale ACTA-u spadaju SAD, Australija, Kanada, Japan, Koreja, Maroko, Novi Zeland i Singapur.
Uskoro će se ovoj listi pridružiti sve članice EU, u koju za godinu i pol dana ulazi i Hrvatska, te Meksiko i Švicarska. Radi se o sporazumu koji nema zakonsku težinu, ali ratifikacijom ACTA-e svaka država EU na sebe prihvaća obvezu stvaranja zakonskog okvira koji će omogućiti odredbe ovog sporazuma.
ACTA (Anti-Counterfiting Trade Agreement) je tajni sporazum financiran od strane korporacija o kojem pregovaraju mnoge države svijeta. Pomoću tzv "policy launderinga", odnosno skrivanja pravog izvora političkih odluka ili zakona, ovaj sporazum povrjeđuje osnova ljudska prava na privatnost. Sporazum, pod krinkom zaštite nacionalne sigurnosti, dopušta špijuniranje internet prometa te pregledavanje sadržaja uređaja koji sadrže digitalne podatke (laptopi, mp3 playeri) na carinama bez naloga i opravdane sumnje! Uz to, ovaj sporazum kao kaznu za piratstvo uvodi trajno isključenje s interneta, bez obzira na dokaze. Nakon tri optužbe - internet se okrivljeniku isključuje na neodređeno vrijeme - bez suca, porote ili suđenja.0
Ovo je mnogo gore od SOPA-e koju su pokušavali izgurati u praksu i američki filmaši pod kvazi izlikama da je američka filmska industrija na koljenima zbog piratstva, da tone, da je niz manjih studija ugašeno i da je broj snimljenih filmova prepolovljeno. Ovo je bezlična laž koja tjera na smijeh. Po svemu sudeći američka filmska industrija je u potpunom cvatu iz godine u godinu. Samo 80% budžeta im donose kino blagajne gigantskih korporatističkih cinestar lanaca diljem svijeta koji su potpuno u njihovom vlasništvu. O kakvom potonuću oni pričaju? Kada smo kod piratstva i gašenja manjih studija to je također laž jer je svima jasno da piratiziranje može prije ugroziti one gigantske korporacije nego one manje studije jer je potražnja za poznatijim filmovima veća. Korporatisti ovdje štite samo svoje vlastite interese pod okriljem kvazi zaštite autorskih prava što u slučaju ACTA-e i SOPA-e zapravo uopće nije primarni cilj!
Uostalom, ukoliko će nešto poput piratstva uništiti proizvodnju američkih filmova to bi dapače bila dobra stvar jer bi u konačnici došao kraj takvom šljamu i rasipanju bilijardi dolara u zrak kako bi lakoumna svjetina imala svoju zabavu u 3D kinu.
Dakle, vratimo se ACTA-i. Prema njenim odredbama, pružatelji internetske usluge morat će nadgledati sve aktivnosti svojih korisnika, ne bi li pronašli moguća kršenja autorskih prava. Vlasnici zaštitnih znakova te snage reda i zakona dobili bi ogromne ovlasti tijekom istraživanja potencijalnih sumnjivaca, uključujući i narušavanje privatnosti.
ACTA je stvorena kao instrument zaštite intelektualnih i autorskih prava, odnosno kao sredstvo za borbu protiv "lažnjaka" i u prehrambenoj, farmaceutskoj, tekstilnoj i sličnim industrijama. Njoj je cilj, u ime patenta, kontrolu putanje generičkih lijekova i kontrolu nad određenim sjemenom za proizvodnju hrane dati u ruke korporacija koje bi preuzele potpunu kontrolu nad proizvodnjom hrane i jeftinih lijekova. ACTA je alatka vodećih svjetskih organizacija i pod nevješto prikrivenim stvarnim namjerama sprovodi ono što je u interesu bogatih psihopata koji vladaju svijetom.
Koga treba biti briga?
ACTA pregovori se vrše u potpunoj tajnosti i svima je jasno da ono što se odvija ´u noći´, daleko od javnosti, ne može nositi dobro ljudima. ACTA dokumenti skrivaju od nevladinih organizacija pa čak i nacionalnih parlamenata država koje su je ratificirale.
Pokazalo se da ACTA ima i drugu svrhu, odnosno da baš poput SOPA-e otvara vrata prema cenzuri interneta. Takav nadzor i cenzura je kranji cilj patokrata koji vladaju svijetom jer su veoma svjesni da je Internet počeo služiti ljudima kao osnovni protok informacija. On je postao i više od toga. Takav rat ide u istom smjeru kakvim se kreću pravi fizički ratovi. u ratovima javno mnijenje nikada ne pobjeđuje već uvijek opravdava zločine protiv ljudskih sloboda i tada najviše stradaju ljudi i infrastruktura a profit ubiru oni koji su ga inicirali.
Anonymusi bi trebali shvatiti da svojim nasilnim napadima, smatrajući ih efektivnim načinom da e uzvrati udarac također ne nude rješenje . Da li itko od nas istinski vjeruje kako će vlada i korporativni moćnici koji je kontroliraju odustati od borbe i pobjede samo zato što Anonymusi razbijaju „izloge prodavaonica“ koji se usput lako i brzo zamjene?
Razlog zbog čega se trenutačno odustalo od usvajanja SOPA-e je mirovnjački i masovni volonterski aktivizam. Lijeve i desne struje su se ujedinile u stopiranju vladajućih s legalnim metodama kako bi jasno i glasno obavijestili vladajuće da se s njima ne slažu i to na način da su prominentni web biznisi zamračili svoje internetske stranice na 24 sata. Sada to isto moramo uraditi i sestrinskom prijedlogu zakona PIPA (Protect Internet Privacy Act) o kojem će se glasovati 24.01.2012.
Jasno je da je narod inače više inertan nego aktivan i često se ne odazivaju na javne prosvjede pa čak i kad se oni tiču njihovih vlastitih sloboda. Ja se iskreno nada da će te se vi ovaj put odazvati i poduzeti nešto po pitanju ovoga problema, te da će te informirati i potaknuti ljude u svojoj okolini da sudjeluju na prosvjedu koji će se održati u subotu 11.2.2012 s pocetkom u 15h u sljedecim gradovima: U Zagrebu ispred Ministarstva vanjskih poslova. U Rijeci ce se odrzati kod Radio Rijeka, te u Osijeku na trgu Ante Starcevica.
Oni koji se nalaze u Zagrebu neka posjede haklab01 (Pirotijeva 1) i sudjeluju u raspravi o ACTA-i, u utorak 14.2.
Ovdje potpišite peticiju protiv ACTA-e!
Za one koji žele više;
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.
EU referendum je potpuna prevara što će zaključiti svatko tko sagleda nekoliko činjenica oko načina na koji je on održan i pod kojim okolnostima. Rezultati DIP-a nam govore da je na referendum izašlo 43,67% građana od 4 milijuna. Dakle, na referendum je izašlo manje od 50% posto prijavljenih glasača, što će reći da je prošao u krajnje nedemokratskom okružju kao rezultat suludog mijenjanja Ustava od strane političke elite. Da Ustav nije bio izmijenjen, nesumnjivo, referendum ne bi prošao. Tu su još i mnogi nepravilni čimbenici koji su znatno utjecali na onaj mali postotak građana koji su ipak izašli na referendum.
´Drž-ne daj´izmjena Ustava RH
Obaveza koja proizlazi iz članka 141. Ustava HR kaže: ´Referendum se provodi sukladno zakonu o referendumu koji utvrđuje da je za uspjeh referenduma potreban izlazak VEĆINE od upisanih koji će glasati´ZA´. Znači, odluka se donosi većinom koja pristupi referendumu. Kada bi na referendum izašlo visokih 70% birača, a od njih također visokih 70% glasovalo za pristup Uniji, Hrvatska ipak ne bi postala članicom EU jer bi to značilo da je za pristupanje glasovalo 49% ukupnog broja birača. S obzirom da je korumpirana politička elita izmijenila Ustav RH, u njemu stoji da je dovoljan izlazak i 50% prijavljenih. Dakle, za EU je glasalo manje od trećine prijavljenih birača. Promjena ustava uoči referenduma je krajnja veleizdaja koja se može tolerirati isključivo u nedemokratskom okružju kojim vlada politički determinizam i narodno malodušje.
Ovakva situacija potpuno odgovara hrvatskoj političkoj eliti jer je na ovaj način izbjegla potpuno zagarantiranu propast svog povijesnog cilja. Čega se to elita toliko bojala? Da je referendum kojim slučajem bio odgođen za sredinu ove godine, dogodilo bi se to da bi Haag donio presudu Generalu Anti Gotovini unutar tog razdoblja što ne da bi samo garantiralo većinski broj glasova protiv EU, već i ponovnom porastu euroskepticizma do neizdržive, po vladu, mjere s kojom se ovi eufili ne bi mogli nositi. Takav problem bi doveo do toga da se referendum mora odgoditi, a s obzirom da to znači da bi sljedeći mogao biti tek za godinu dana, ili najmanje 6 mjeseci, promašili bi datum ulaska u EU početkom 2013. godine i politička oligarhija bi ostala nasukana na obali, suočena s brdom novih problema.
Slab odaziv birača
Uoči referenduma, došlo je do iznimno malog odaziva birača. Mnogi su to ocijenili kao rezultatom ispiranja mozga putem medija što je u građanima izazvalo potpuno ne povjerenje u političke institucije. Vladajuća garnitura je to imala na umu i sva demagoška, indoktrinirajuća kampanja propagande za EU je imala, između ostaloga i tu svrhu. Političarima nije u interesu dobrobit naroda, pa čak niti njegovo poštivanje. Već isključivo vlastiti prosperitet na štetu istih građana. To je, vjerujem, već svima jasno.
Nizak odaziv birača je istovremeno i ozbiljno upozorenje političkim elitama. I političke elite su imale sreće radi mijenjanja Ustava, jer inače referendum ne bi prošao i morao bi biti ponovljen. S novim Ustavom, politička eufilna elita je s sretnim osmjehom mogla očekivati slab odaziv naroda na referendum jer su vrlo svjesni da su od istih izgubili povjerenje. Budimo realni; rezultati referenduma prikazuju tek četvrtinu građana koji su za EU i to dobro promotrite pod kojim okolnostima;
- U hrvatskim medijima nije bilo kvalitetne javne rasprave na temu EU
- Samo jedna strana se financirala velikim sredstvima hrvatske vlade i EU-a za svoje propagandu, a ta je strana bila za ulazak Hrvatske u EU.
- Strana koja je bila protiv EU je bila potpuno cenzurirana od strane svih main stream medija (to što su tek dva dana prije izbora na javno sučeljavanje dozvolili pristup Roku Šimiću, i to u nekoliko minuta u jednoj emisiji, doista ne govori ništa u usporedbi s milijunskom indoktrinirajućom kampanjom).
To je još jedna pomno osmišljena igra od strane medijskog lobija. Udruga´Volim Hrvatsku, NE EU´ i pokret ´Vijeće za Hrvatsku´ su ciljano u medijima prezentirana kao centar euroskepticizma u obliku nacionalističkih pokreta. Zašto? Kako bi ljudima dali privid demokracije, elita je odlučila u medije pustiti minijaturni komadić predstavnika euroskeptika kao nacionalista koji stvaraju lošu sliku o euroskepticizmu u našem javnom mnijenju. Takvi su, od strane većine, omraženi i predstavljaju najmanju moguću prijetnju politčkoj eliti.
Pitajte se zašto se u medijima i u javnim raspravama nisu pojavljivali ekonomski analitičari poput Slavka Kulića i Željka Karduma već isključivo predstavnici nacionalističkih pokreta? Ove organizacije su puštene u javnost kada je referendum praktički završio, tek toliko da dobijemo uvid u nekakve anti EU parole (već kad je prošlo ´12 sati´) i percipiramo ove domoljube kao konkretnu oporbu anti EU projektu. Dakle, stručnjacima, aktivistima, znanstvenicima, koji se protive ulasku u EU nije data prilika da se pojave u medijima jer bi njihovi argumenti vrlo zorno prikazali naciji što je to EU.
Predstavnici navedenih ´anti-EU´organizacija ne bi trebali prestati s djelovanjem, već bi se trebali otarasiti nacionalističkih floskula (jer je evidentno da ne funkcioniraju) i trebaju shvatiti da je njihovo pojavljivanje u medijima zapravo marketinški trik u kojemu su zlorabljeni. Udruga ´Volim Hrvatsku, NE EU´, stranka Savez za Promjene, organizacija´Vijeće za Hrvatsku´, inicijativa ´Građanska solidarnost´ moraju potpuno promijeniti svoju politiku isticanja nacionalizma te u svojim redovima dati pristup i gore navedenim stručnjacima.
- ´Informacije´o EU su bile dostupne na stranicama ministarstva, što je vješto odigrana farsa s obzirom da je više od 50% građana u dobi iznad 50 godina i više od 50% građana je informatički nepismeno. Isti se nisu mogli informirati putem interneta. Naše stanovništvo ima oblik urne.
- One informacije koje su i bile dostupne preko medija, bile su krajnje diletantski odrađen posao, i nudile su odgovore na krajnje trivijalna pitanja. Tu nije bilo istine o EU fondovima, mjerama krize, eurozoni, itd. itd. a ozbiljni intelektualci i ekonomski analitičari nisu bili pitani za mišljenje.
- Apsolutno svi video uradci na TV-u, koji su trebali služiti za informiranje, služili su isključivo kao EU propaganda kojoj je bio cilj ljude nagovarati i uvjeravati da glasaju ´ZA´, a ne da im se daju konkretni odgovori.
- Svi ˝nasumični˝ intervjui s ljudima na ulicama su bili pomno selektirani, prikazujući isključivo one proeuropski orijentirane. Skeptične građane koji su protiv EU su novinari, koji rade za privatne interese, izrezivali van. A statistički, svima je jasno da je takvih građana na intervjuima moralo biti.
- Utjecanje na stav javnog mnijenja i kršenje ustava vješanjem zastava Europske unije na javnim punktovima kako bi se nasilno djelovalo na građane namećući im prisutnost tvorevine EU.
- Pojedini eufilni predstavnici hrvatske oligarhije su se odvažili i na očajničke predostrožne mjere utjecanja na građane putem ucjena. Tako je Vesna Pusić otvoreno zaprijetila potpunim ukidanjem penzija ukoliko građani ne glasaju za EU. Ova gramzljiva unionistica je povrijedila slobodu birača prema članku 116 kaznenog zakona koji govori; 'Tko silom, ozbiljnom prijetnjom, podmićivanjem ili na drugi protuzakonit način utječe na birača, da na izborima ili prigodom glasovanja glasuje za ili protiv određenog kandidata, odnosno glasuje za ili protiv opoziva, ili glasuje za ili protiv određenog prijedloga u referendumu, ili uopće ne glasuje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine'. S tom izjavom Pusić je nastojala zastrašiti narod i stvoriti pritisak što zakonski nije dozvoljeno. To je direktno utjecalo na populaciju penzionera da glasaju ZA EU. Pitajte se, nadalje, nije li realnije očekivati da, ne ulaskom u EU, saborski zastupnici budu ti koji će izgubiti svoje plaće, umjesto penzionera, jer su političari ti koji svoj novac nisu niti zaradili.
- Tu je, i u konačnici, izjava Ante gotovine.
Kako smo vidjeli, ovaj krajnje neukusni potez hrvatske oligarhije je zapravo izrabljivanje njegovog lika u svoje vlastite promidžbene poduhvate u svrhu utjecanja na velik dio birača (vjerojatno čak i bez njegovog znanja). Osobno ne vjerujem da je Gotovina uopće davao takve izjave o EU s obzirom da ga je ista tvorevina i stavila iza rešetaka. Ukoliko to i jest točno, nesumnjivo jest da je to učinio pod prijetnjom ili prije pod uvjetovanjem za smanjenje kazne ukoliko to učini. Predstavnici radikalne desnice navode koji su upravo navodili presudu Anti Gotovini kao jedan od glavnih razloga zbog kojih se ne smije glasovati za ulazak u EU, iznenada su promijenili stav, kao i brojne braniteljske organizacije i udruge.
Inicijativa se nastavlja
Što dobivamo ukoliko uzmemo u obzir ovaj zbir direktne i otvorene manipulacije javnim mnijenjem? U najmanju ruku, rezultat ´ZA´EU bi se prepolovio na pola. Dakle, rezultat bi bio vrlo poguban za elitu i samo nekoliko dana intenzivnog i otvorenog napada putem medija na birače, svoj postotak su učinili duplim!
Ovaj referendum nije legitiman, i prema najavama anti EU inicijativa, pokreće se peticija za ponavljanje referenduma. Unatoč tome što ne sumnjam u to da među narodom vlada sve malodušniji i pasivniji stav glede toga da se išta još može učiniti, smatram da je razborito podržati bilo koju anti EU akciju jer je borba protiv EU tek počela upravo našim ulaskom. Odaziv ispod 50% birača u ovoj povijesnoj odluci ne može biti legitiman za odluku, a otvorene i demokratske javne rasprave, nije bilo.
U prilogu posta obvezno preporučujem (i molim vas) da pogledate potpuno novi film´DRUŠTVO TIŠINE´ autora Hrvoja Mucavca u trajanju od samo 60min.
Film se bavi okolnostima ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju, uz sudjelovanje mnogih hrvatskih i stranih aktivista i intelektualaca, među kojima su Slavko Kulić, Karino Hromin Sturm, Nigel Farage i drugi.
A nama je vrijeme da nastavimo s ´starim temama´...
Do čitanja....
Rezultati anketnog pitanja;´kako ćete se izjasniti na referendumu?´, postavljenog od 28.12.2011 - 22.1.2012.:
- Izjasniti ću se s NE - 84%
- Izjasniti ću se s DA - 12%
- Ne namjeravam izići - 4%
Sve ukupno glasova čitatelja: 953
Rezultati anketnog pitanja; ´Vaše mišljenje o referendumu?´, postavljenog od 23.1.2012. - 30.1.2012.:
- Referendum je prevara-treba tražiti novi(izašlo je manje od 50% birača) - 56%
- Referendum je prevara-mediji nisu pružili kvalitetnu raspravu i info - 23%
- Referendum je neispravan (iz nekog trećeg razloga) - 4%
- Referendum je ispravan-spremni smo za EU - 8%
- Nisam izašao/izašla na referendum - 8%
Ukupno glasova: 156
Oni koji se žele priključiti mailing listi za obavijesti o novim postovima, mogu to učini na mail; duh_vremena@yahoo.com.